Potrebno je utvrditi neto novčani gubitak organizacije kako bi se izračunao oportunitetni trošak. Gubici gotovine ne mogu se mjeriti u apsolutnim jedinicama kapitala, za razliku od ostalih resursa, ali ti troškovi ovise o alternativi. Ako organizacija ima kapital koji premašuje njene potrebe, tada će oportunitetni trošak kompanije biti jednak visokim stopama povrata na vanjska ulaganja i stopi povrata s ekvivalentnim rizikom.
Instrukcije
Korak 1
Bilo koji proizvođač nastoji povećati profit preduzeća, ali oportunitetni troškovi glavna su prepreka u ostvarivanju mogućnosti za maksimiziranje profita. U slučaju da uprava kompanije ne koristi kapitalne fondove i ne dobije stopu povrata na vanjsko ulaganje koja premašuje stopu povrata koju su ulagači dobili negdje drugdje, tada se sredstva raspodjeljuju među dioničarima. Kao rezultat najbolje alternativne prilike, stopa povrata koju dobijaju investitori kompanije ne prelazi minimalnu potrebnu stopu povrata ulaganja.
Korak 2
Neki troškovi se ne mogu knjižiti u računovodstvenom sistemu. Troškovi koje sistem obračunava trebali bi se temeljiti na prošlim obavezama koje će platiti u budućnosti. To su troškovi koji se nazivaju valjanima, jer ih knjigovodstveni sistem evidentira.
Korak 3
Međutim, da biste donosili odluke, trebali biste uzeti u obzir sve troškove koji nisu direktno evidentirani na računima. Ti se troškovi nazivaju oportunitetnim troškovima ili vremenom. Odnosno, ovi troškovi su troškovi kojima se mjeri dobit koja je žrtvovana ili izgubljena kao rezultat odabira opcije i kada se od drugih opcija mora odustati.
Korak 4
Oportunitetni trošak, koji se ne može pripisati kapitalu, može se uzeti u obzir samo kada su u pitanju oskudni resursi, poput ograničenja u materijalu, opremi ili radnoj snazi. Kad resursi nisu rijetki, tada se ne mogu dodijeliti u korist bilo koje druge opcije.
Korak 5
Da bi se izračunali vremenski troškovi preduzeća, potrebno je da svaki faktor uveden u proizvodnju procijeni dobit koju je preduzeće izgubilo kada resurs koristi ne na najbolji način, već u najbližoj, u novčanom obliku.
Korak 6
Prigodni troškovi podijeljeni su u 2 vrste: vanjski i unutarnji. Vanjski troškovi povezani su sa stjecanjem resursa i odgovaraju koristi koja se može dobiti korištenjem istih troškova drugog alternativnog resursa. Interni troškovi nastaju uslijed upotrebe neprivučenih, već vlastitih resursa, što znači da su vremenski troškovi resursa kompanije jednaki koristima koje se mogu dobiti alternativnim korištenjem njihovih resursa.