Mnogi ljudi imaju takav stereotip da su sve banke vrlo bogate, a novac vlasnika raste eksponencijalno. Ali ipak, da bismo potvrdili ili izložili ovu izjavu, vrijedi razumjeti prihode i troškove komercijalnih banaka.
Šta čini prihode i rashode banaka
Prihod banke uključuje depozite rezidenata zemlje, kamate na vraćene zajmove, dividende na akcije kompanija u kojima je navedena kao akcionari.
Troškovi banaka podrazumijevaju obračun kamata na depozite, izdavanje potrošačkih i ostalih kredita, održavanje efikasnosti svih filijala, isplatu plata zaposlenima. Treba napomenuti da je većina filijala komercijalnih banaka samodostatna, tj. prihod podružnice trebao bi biti dovoljan za plaćanje ljudi, komunalnih računa, stanarine i ostalih troškova. Ako je podružnica strateški važna, ali neisplativa, novac za održavanje posla dolazi iz glavne podružnice.
Kako banke rade
Struktura rada banaka pretpostavlja stalnu cirkulaciju sredstava. Politika povećanja sredstava u organizaciji zasniva se na ulaganju i reinvestiranju pristiglih sredstava.
Banke vrlo rado daju kredite pravnim licima, kao i hipoteke i potrošačke kredite. Pod uslovom da se ne vrati oko 20% sredstava, kamata na vraćena sredstva dovoljna je za pokrivanje gubitaka i osiguravanje dobiti.
Komercijalne banke imaju svoje osoblje analitičara i trgovaca koji pomažu ulagati novac u vrijednosne papire drugih organizacija, na kojima u budućnosti možete dobiti dividende, a nakon nekog vremena čak i prodati s dobiti.
Takođe je poznato da banke često otvaraju razne trgovinske lance na teritoriji zemlje, a posebno je popularna prodaja elektronike, namirnica i druge neophodne robe.
Sve ove radnje provode se u svrhu ostvarivanja dobiti i osiguranja kamate na depozite ljudi. Odnosno, u upravi banke trebali bi biti ljudi koji će moći organizirati posao i koji znaju uložiti novac kako bi ostvarili dobru zaradu.
