Pitanja vezana za imovinsku štetu su različita, jer šteta može nastati i u saobraćajnim nesrećama i poplavama stambenih prostorija ili kao rezultat počinjenih krivičnih djela. Ali postoje zajedničke karakteristike naknade i procjene koje povezuju sve ove slučajeve.
Naknada za imovinsku štetu
Pod imovinskom štetom podrazumijeva se nanošenje štete tuđoj imovini kao posljedica oštećenja ili uništenja. Ova šteta može biti pričinjena i fizičkom i pravnom licu. U skladu sa zakonom, šteta na imovini mora biti u potpunosti nadoknađena.
Ali postoje izuzeci koji izuzimaju odgovornost za prouzrokovanu materijalnu štetu. Na primjer, u nesreći, sa osiguranim vozilom, kriva osoba nadoknađuje štetu samo onim dijelom koji ne pokriva uplatu osiguranja. U slučaju nesreće, mora postojati sudski nalog o osuđivanju nesreće. Ako je zločin počinjen, tada mora postojati sudska presuda koja to može potvrditi. Tek tada je moguće tražiti naknadu štete. Kada se u slučaju nesreće sastavi jednostavan protokol, to samo daje vjerovatnoću da sud prizna činjenicu štete.
Prema zakonu, građani odgovaraju za štetu koju su lično prouzrokovali. Ali i tu postoje odstupanja od opštih pravila, ako su djeca prouzrokovala imovinsku štetu, tada su odgovorni roditelji ili ustanove pod čijim su nadzorom djeca smještena. Ali ako u trenutku navršavanja 18 godina šteta nije plaćena, a osobe odgovorne za dijete ne mogu je nadoknaditi, tada se prekršitelj, ako ima dovoljno imovine, može izvesti pred lice pravde.
Štetu nastalu krivicom državnog službenika država plaća iz budžetskih sredstava.
Procjena imovinske štete
Procjena imovinske štete nije lak zadatak i često zahtijeva pomoć profesionalnog procjenitelja. Procjena se obično vrši putem suda na inicijativu stranke koja to želi. Dalje, sud određuje ispit, koji inicijator plaća za procjenu.
Izvještaj vansudskog procjenitelja može biti odbijen jer zakon predviđa da ocjenu mora provesti sudski vještak koji je prošao certifikaciju.
Takođe, prije nastavka sudskog postupka, moguće je kontaktirati javnog bilježnika koji ima pravo da odredi ispitivanje za procjenu štete. Stručnjak koji provodi ispit mora imati potvrdu koja daje pravo na bavljenje procjenom.
Na sudu tužilac mora dokazati činjenicu nanošenja materijalne štete, a tuženi mora dokazati da je šteta nastala ne njegovom krivnjom. Ako obje strane priznaju činjenicu štete, pitanje će biti samo u visini naknade štete.
