Klubovi kreditora u Londonu i Parizu su neformalne i neformalne organizacije stvorene za restrukturiranje duga i rješavanje ostalih dužničkih pitanja između različitih zemalja. Londonski klub ujedinjuje više od 1000 banaka kreditora i bavi se dugovima prema bankama. Pariški klub uključuje 21 državu i bavi se pitanjima međuvladinog duga.
Paris Club
S obzirom na činjenicu da Pariški klub čine zemlje povjerioci koje se smatraju liderima svjetske ekonomije, njegov utjecaj je mnogo veći od londonskog. Pariški klub ima dva glavna područja djelovanja:
- Davanje zajmova zemljama u razvoju, odnosno zemljama trećeg svijeta.
- Restrukturiranje duga i rješavanje dužničkih sporova između zemalja povjerilaca i dužnika.
Pariški klub nema formalni status, stoga se u svojim aktivnostima rukovodi razvijenim pravilima i principima. Članstvo u ovom klubu je neformalno, tako da bilo koja država s neotplaćenim međuvladinim zajmom može učestvovati na sastancima za namiru duga.
Da bi dobila pomoć od Pariškog kluba u restrukturiranju duga, država dužnik mora iznijeti uvjerljive dokaze činjenice da bez restrukturiranja više ne može platiti dug. U pravilu, ovaj dokaz su i drugi veliki zajmovi. Pored toga, na odluke Pariškog kluba utječu prognoze MMF-a za određenu zemlju.
Pariški klub takođe pruža stvarnu pomoć zemljama dužnicima koje vode određene ekonomske politike. Ove makroekonomske transformacije pomažu se u obliku dodatnih zajmova i pozajmica.
Zajmovi primljeni od zemalja članica Pariškog kluba distribuiraju se jednako među svim zemljama dužnicima. Odnosno, isti grejs period otplate utvrđen je za sve zemlje povjerioce. A ako je jedna od država povjerilaca dala ustupke svom dužniku, dužnik ima pravo zahtijevati iste ustupke od svojih ostalih povjerilaca.
Glavna ideja Pariškog kluba je pružanje sveobuhvatne pomoći najsiromašnijim zemljama dužnicima, koje su potpuno nesposobne same se nositi sa svim zajmovima. Na osnovu javnog mnijenja, članovi Pariškog kluba povremeno otpisuju dio dugova prema takvim zemljama. Od 1994. godine klub je na ovaj način otpisao do 67% ukupnog duga, a sada - do 80%.
Ovaj popust nije dostupan za sve zemlje. Moraju biti ne samo među najsiromašnijim zemljama na planeti, već i dovesti do pozitivne ekonomske transformacije.
Londonski klub
Strukturu Londonskog kluba čine komercijalne banke i razni fondovi koji pružaju usluge kreditiranja različitim zemljama. Glavna aktivnost Londonskog kluba je rješavanje pitanja otplate problematičnih dugova država bankama. Štaviše, Londonski klub bavi se samo onim dugovima za koje nijedna država ne garantira.
Londonski klub se u svojim aktivnostima pridržava sljedećih principa:
- Za svakog dužnika mora se razviti individualni pristup.
- Revizija uslova otplate duga mora biti potkrepljena dokazima o nesposobnosti dužnika da ispuni svoje obaveze.
- Gubici od nečijeg restrukturiranja duga ravnomjerno se raspoređuju među svim članovima Londonskog kluba.
- Uprava kluba (predsjednik i sekretarijat) se povremeno ažurira.
Poput Pariškog kluba, Londonski klub ima za cilj olakšati teret duga najsiromašnijih zemalja svijeta. Londonski klub je prvi put počeo sa radom 1976. godine, olakšavajući kreditni teret Zairu.
Karakteristike Londonskog i Pariškog kluba
Uprkos sličnosti u svojim aktivnostima, klubovi se i dalje međusobno vrlo razlikuju. Pariški klub, koji okuplja centralne banke i ministarstva finansija razvijenih zemalja, ima mnogo veće finansijske kapacitete. Zemlje članice Pariškog kluba daju puno iz političkih razloga i sa velikim zadovoljstvom.
Članovi Londonskog kluba su uvijek ograničeni u novcu, pa se zajmovi daju izuzetno pažljivo, uz visoke kamate i provizije. Mogu se razumjeti: privatne banke ne tiskaju novac, posuđuju teško zarađeni novac, a ako im se ne vrate, neće biti zaštićene ni garancijama ni osiguranjem.
Prilikom razmatranja namirenja problematičnih dugova u Londonskom klubu, stvara se komisija u koju su uključeni predstavnici banaka koje su izdale 90-95% iznosa svih zajmova dužnika. U pariškom klubu odbor predstavljaju šefovi centralnih banaka i ministri finansija, bez obzira na njihov udio u dotičnom dugu.
Stoga su pravila i principi restrukturiranja i otkazivanja duga u Pariškom klubu uvijek isti za sve dužnike. U Londonskom klubu ista pravila i principi mogu se značajno razlikovati ovisno o zemlji u kojoj se sastanak održava i sastavu savjetodavnog odbora.
Konačna odluka o dugovima u Londonskom klubu donosi se na osnovu odluka savjetodavnog odbora, a u Pariškom klubu - na osnovu prognoza MMF-a.
