Ispostavilo se da je Grčka zemlja EU koja je najviše pretrpjela globalnu finansijsku krizu - deficit BDP-a ove države početkom 2012. bio je gotovo tri puta veći od normi dopuštenih za članice unije. Stoga nije iznenađujuće što su se u štampi počeli pojavljivati izvještaji o prodaji ostrva koja pripadaju ovoj zemlji.
2008. godine vlada ove ostrvske države obratila se za pomoć Ministarstvu finansija eurozone, a do sredine 2012. godine ekonomija zemlje već je dobila pet tranši gotovinskih injekcija u ukupnom iznosu od nekoliko stotina milijardi evra. Međutim, u zamjenu za financijsku potporu, Grčka je trebala reformirati svoju ekonomsku politiku, a vlada je razvila vrlo mjere štednje, kao i djelomičnu privatizaciju državne imovine. O perspektivama privatizacije razgovaralo se u intervjuu s premijerom zemlje Antonisom Samarasom francuskom listu Le Monde.
Prema novinarima, šef vlade najavio je mogućnost prodaje nekih nenaseljenih ostrva privatnicima. Međutim, nekoliko dana nakon širenja ovih informacija od strane različitih agencija, pojavilo se posebno objašnjenje pres službe grčke vlade. Sadržao je doslovni govor premijera iz kojeg, prema pres-službi, proizlazi da se uopće nije radilo o prodaji ostrva. Samaras je rekao da treba uložiti napore da se ova neiskorištena teritorija pretvori u kapital, što su Francuzi pogrešno shvatili. Ali zapravo se radilo o dugoročnom zakupu, zakupu ili mješovitom javno-privatnom vlasništvu, u kojem su otoci u državnom vlasništvu.
Pored toga, Samaras je u intervjuu rekao da među više od dvije hiljade grčkih ostrva nema privatnih ostrva. Međutim, tisak redovito izvještava da su s početkom financijske krize, koja je prerasla u političku i socijalnu, privatni vlasnici počeli prodavati ili davati u zakup pojedinačna ostrva na duže vrijeme. Konkretno, radilo se o ostrvima Patroklos, Skorpios i Oksia, kojih su se vlasnici željeli riješiti za iznose od 5 do 100 miliona eura.
