Krajnji cilj bilo koje komercijalne firme je stvaranje prihoda. Dobit uglavnom predstavlja višak prihoda nad troškovima. Drugim riječima, ovo je dio prihoda koji ostaje nakon pokrivanja troškova i koristi se za povećanje osnovnog kapitala.
Instrukcije
Korak 1
Dobit firme je pozitivna finansijska razlika koja ostaje na raspolaganju nakon pokrivanja troškova proizvodnje, otplate dužničkih obaveza i isplate dividendi osnivačima i dioničarima. Ovo je višak prihoda koji ide uz osnovni kapital i ulaže se u dalji razvoj kompanije.
Korak 2
U izvještajnoj financijskoj dokumentaciji, procijenjena vrijednost dobiti preduzeća znači bruto dobit, koja je jednaka razlici između neto dobiti i cijene gotovih proizvoda:
VP = BiH - SP.
Korak 3
Bruto prihod jednak je iznosu prihoda od prodaje proizvoda. Neto prihod izračunava se tako da se od ovog iznosa oduzme vrijednost sve robe koju potrošači vrate, kao i popusti koji se kupcima pružaju u okviru posebnih promocija ili programa popusta.
Korak 4
Troškovi gotovih proizvoda uključuju troškove kupovine i isporuke opreme i sirovina, naknade zaposlenih u preduzeću i ostale troškove povezane sa proizvodnjom i promocijom robe na tržište.
Korak 5
Za procjenu efikasnosti preduzetničke aktivnosti preduzeća uzima se pokazatelj neto dobiti. Ova vrijednost jednaka je razlici između bruto dobiti i iznosa poreza i ostalih obaveznih plaćanja vladinim agencijama (novčane kazne, akcize, plaćanje potvrda, dozvola itd.). Postoje i koncepti računovodstva i ekonomske dobiti.
Korak 6
Računovodstvena dobit preduzeća je ukupni prihod izračunat iz podataka bilansa stanja. Ovaj pokazatelj uzima u obzir samo one financijske transakcije za koje su izvršene službene knjigovodstvene evidencije između odgovarajućih računa. Ova vrsta dobiti ne uzima u obzir iznos izgubljene dobiti (oportunitetni trošak proizvoda ili usluge).
Korak 7
Ekonomska dobit se dobija računovodstvom oduzimanjem iznosa dodatnih troškova, na primjer, isplatom bonusa zaposlenima, alternativnim troškovima. Pokazatelj ekonomske dobiti može poslužiti za procjenu efikasnosti upotrebe materijalne imovine preduzeća, pruža detaljniju sliku odnosa između stvarno potrošenih sredstava i dobijenog finansijskog rezultata.
