Osiguranje vlastitom prometnom imovinom jedan je od glavnih pokazatelja finansijske stabilnosti preduzeća. Ako kompanija nema kapital, to znači da se formiranje obrtne imovine, a u nekim slučajevima i dijela dugotrajne imovine, vrši na štetu pozajmljenih sredstava.
Instrukcije
Korak 1
Za utvrđivanje opskrbe preduzeća vlastitim prometnim sredstvima primjenjuje se poseban koeficijent. Izračunava se kao odnos vlastitih obrtnih sredstava i obima obrtnih sredstava. Zauzvrat, vrijednost vlastite opticajne imovine izračunava se kao razlika između vlastitog kapitala preduzeća (red 490 "Bilans stanja") i iznosa dugotrajne imovine (red 190).
Korak 2
Odnos rezervisanja vlastite obrtne imovine pokazuje koji dio dioničkog kapitala, preostali od formiranja dugotrajne imovine, ide na pokrivanje obrtne imovine. Standardna vrijednost ovog koeficijenta je 0,1, tj. najmanje 10 posto obrtnog kapitala mora se formirati na štetu sopstvenog kapitala kompanije.
Korak 3
Postoji situacija kada je razlika između kapitala i dugotrajne imovine preduzeća negativna. To znači da vlastiti kapital firme nije dovoljan da formira ne samo dio tekuće imovine, već i dugotrajnu imovinu, tj. dio osnovnih sredstava i sav obrtni kapital formiraju se na teret pozajmljenih izvora.
Korak 4
Ponekad je dugotrajna imovina pokrivena sa 100 posto vlastitog kapitala, a cirkulirajuća imovina osigurava se uz pomoć zajmova i pozajmica. U ovom slučaju, koeficijent rezervisanja vlastitim obrtnim sredstvima bit će jednak nuli.
Korak 5
Ako je nivo ovog omjera niži od standardne vrijednosti, onda to ukazuje na to da je osnovni kapital preduzeća nedovoljan ili da je iznos dugotrajne imovine prevelik, na primjer, zbog velikog obima gradnje u toku, ili značajan iznos obrtnog kapitala, na primjer, zbog povećanja nepotraživanih zaliha ili velikog obima potraživanja.
