Usred rastuće nesigurnosti na globalnim finansijskim tržištima, podstaknuti i geopolitičkim i trgovinskim sukobima, zemlje i investitori tradicionalno traže sigurnost u zlatu.
Poslednjih godina neke su zemlje počele ili repatrirati zlato iz inostranstva ili aktivno kupovati plemeniti metal. Prošle godine je njemačka centralna banka (Bundesbank) povratila 674 tone zlatnih rezervi u Parizu i New Yorku od hladnog rata. Ranije ove godine turski mediji izvijestili su da je Ankara 2017. godine vratila 220 tona zlata iz inozemstva iz Sjedinjenih Država. U isto vrijeme, Mađarska narodna banka objavila je planove za repatrijaciju 100.000 unci (3 tone) zlata iz Londona.
Tokom protekle decenije, centralne banke širom svijeta evoluirale su od prodavača zlata do kupaca zlata, pri čemu je aktivnost formalnog sektora porasla za 36 posto u 2017. godini na 366 tona iz prethodne godine. Potražnja je u prvom kvartalu ove godine porasla za 42% na godišnjem nivou, dok je otkup iznosio 116,5 tona.
Rusija, koja je trenutno na petom mjestu među zemljama s najvećim rezervama zlata od gotovo 2.000 tona, najveći je kupac plemenitog metala u posljednjih šest godina. 2017. godine Centralna banka zemlje kupila je 224 tone ingota, još 106 tona u prvih šest mjeseci ove godine. Banka Rusije objašnjava ovu strategiju kao dio diverzifikacije rezervi zemlje sa američkog dolara.
Otprilike dvije trećine nacionalnog zlata nalazi se u trezoru Centralne banke u Moskvi, a ostatak u Sankt Peterburgu i Jekaterinburgu. Rusko zlato se navodno čuva u polugama teškim između 100 grama i 14 kilograma.
Fokus naše ekonomije na akumulaciji zlatnih rezervi datira još iz carske ere. U to se vrijeme plemeniti metal koristio za podizanje nacionalne valute. 1894. godine zlatne rezerve Ruskog carstva dosegle su 1400 tona i do 1914. bile su najveće na svijetu. Kao rezultat Prvog svjetskog rata i Oktobarske revolucije koja je uslijedila, bilo je potrebno otplaćivati kredite stranim bankama. Većinu rezervi carske ere boljševička vlada potrošila je na hranu i industrijsku opremu, a do 1928. godine u blagajni je ostalo samo 150 tona.
Tijekom Staljinove ere zalihe zlatnih poluha u zemlji ponovo su porasle, jer je Joseph Vissariona vjerovao da je plemeniti metal jedan od ključnih stupova za brzu industrijalizaciju ekonomije. U tom su se razdoblju rezerve zlata povećale na 2.500 tona, ali su do oktobra 1991. postepeno padale na samo 290 tona.
Ruski rudnici zlata uglavnom se nalaze u okolini Magadana. Plemeniti metal takođe se kopa u Čukotki, Jakutiji, Irkutsku i Amuru, Trans-Bajkalskom teritoriju, kao i u Sverdlovskoj i Čeljabinskoj oblasti i u republikama Burjatija i Baškortostan.
Među najvećim kompanijama za vađenje zlata u zemlji; Polyus Gold, jedna od 10 najvećih svjetskih kompanija za vađenje zlata po obimu proizvodnje, Toronto-Kinross Gold Corporation, kao i ruski rudari Polymetal International, UGC grupa i GV Gold.
