Budžetski deficit je višak rashodne strane budžeta nad prihodnom stranom. Uz budžetski deficit, država nema dovoljno sredstava za normalno obavljanje svojih funkcija. U idealnom slučaju, bilo koji nivo budžeta trebao bi biti uravnotežen. Ali postoji mnogo faktora koji sprečavaju da se to dogodi.
Instrukcije
Korak 1
Imajte na umu da se proračunski deficit može povezati ne samo sa izvanrednim faktorima, na primjer, s pojavom prirodnih katastrofa ili ratova, čiji se troškovi ne mogu unaprijed predvidjeti, već i iz drugih razloga. Deficit može nastati, na primjer, u situaciji kada je potrebno uložiti velika državna ulaganja u razvoj ekonomije, što odražava rast bruto domaćeg proizvoda zemlje, a ne njeno krizno stanje. Općenito je nekoliko razloga za budžetski deficit:
- smanjenje nacionalnog dohotka zbog ekonomske krize;
- smanjenje iznosa akciza primljenih u budžet;
- nagli porast budžetske potrošnje;
- nedosledna finansijska politika države.
Korak 2
Imajte na umu da u zemljama s fiksnom količinom novca u opticaju postoje dva glavna načina za smanjenje budžetskog deficita - izdavanje državnih zajmova i pooštravanje poreznog režima. U državama u kojima novčana masa nije stalna, postoji i drugi način - emisija novca. Međutim, ova metoda je opterećena ubrzanim stopama inflacije. Trenutno se sa sličnom svrhom stvaraju rezerve komercijalnih banaka koje su koncentrirane u Centralnoj banci i mogu se koristiti za pokrivanje budžetskog deficita.
Korak 3
Ne zaboravite da se u modernim uslovima koriste tri glavna pristupa u rješavanju problema budžetskog deficita. Prva pretpostavlja da bi proračun trebao biti uravnotežen godišnje. Međutim, takva politika ograničava mogućnosti države ako njena aktivnost ima anticiklički, stabilizacijski smjer. Razmotrimo primjer. U zemlji je započeo period nezaposlenosti, stoga prihodi stanovništva opadaju, a time i uplate poreza u budžet. U ovoj situaciji država mora povećati porez ili smanjiti stavke rashoda. Međutim, kao rezultat takvih mjera, agregatna potražnja će se još više smanjiti. Dakle, godišnji uravnoteženi budžet nije protucikličan, već procikličan.
Korak 4
Drugi pristup pretpostavlja da se proračun ne bi trebao prilagođavati godišnje, već u toku ekonomskog ciklusa. Ovaj koncept pretpostavlja da bi država trebala izvršiti protuciklički utjecaj i istovremeno uravnotežiti budžet. Logika ovog koncepta je jednostavna: da bi se spriječila recesija, vlada smanjuje poreze i povećava potrošne stavke, tj. namjerno stvara deficit. U narednom periodu - periodu inflacije - porezi se povećavaju, a državna potrošnja smanjuje. Sve to dovodi do viška prihoda nad rashodima, što znači da se pokriva budžetski deficit koji je ranije nastao.
Korak 5
Treći pristup uključuje primjenu koncepta funkcionalnih financija, tj. cilj države nije da reguliše budžet, već da osigura uravnoteženu ekonomiju, koja se može postići bilo kojim deficitom ili suficitom. Imajte na umu da se prvi koncept stabilizacije budžeta primjenjuje u našoj zemlji.
