Dionice, koje su predmet kupovine i prodaje, imaju svoju vrijednost. Kada se opisuje vrijednost akcije, razlikuju se njene stvarne i nominalne cijene. Nominalna vrijednost je cijena dionice pri prvoj emisiji. Označena je na samoj dionici i na osnovu nje se izračunavaju dividende.
Instrukcije
Korak 1
Kada dionica uđe na tržište dionica, njena stvarna cijena može se razlikovati od nominalne, i prema gore i prema dolje. To mogu olakšati razni faktori: put koji je kompanija izabrala za izdavanje dionica (neovisno, putem kreditne institucije), koliko je kompanija poznata i drugi.
Korak 2
Nakon početnog plasmana i izvršenja posla sa dionicom, odlazi na sekundarno tržište, gdje će njegova cijena ovisiti o očekivanjima investitora od dividendi (o financijskom položaju kompanije, odluci o visini dividende, rizicima kompanije), kao i tržišne situacije (stopa inflacije i kamate banaka, ponuda i potražnja na tržištu, stanje u privredi u cjelini).
Korak 3
Tržišna cijena akcije naziva se njenom stopom. Postoji nekoliko metoda za njegovo određivanje. Najčešći je skup. Zasnovan je na procjeni preduzeća kroz njegovu neto imovinu, tj. utvrđuje se vrijednost imovine umanjene za obaveze koje se mogu pripisati jednoj dionici. Drugim riječima, izračunava se neto imovina preduzeća koja se dijeli s brojem izdatih dionica.
Korak 4
Profitabilna metoda utvrđivanja tržišne vrijednosti dionica temelji se na principu da se sadašnja vrijednost imovine određuje prema budućim novčanim primanjima izračunatim do danas. Za izračunavanje vrijednosti akcije koristi se sljedeća formula: PV = S / (1 + r) n, gdje je PV trenutna vrijednost dionice, S vrijednost dionice planirane za budućnost, r je kamatna stopa na slično finansijsko sredstvo, n je broj perioda (mjesec, godina).
Korak 5
Komparativni pristup uključuje upotrebu tri metode za određivanje tržišne vrednosti akcije. Metoda ravnopravnih kompanija zasniva se na upoređivanju učinka preduzeća sa učinkom drugih firmi čije se akcije kotiraju na tržištu. Ovo uzima u obzir takve pokazatelje kao što su odnos cijene i prihoda, oporeziva dobit, novčani tok, knjigovodstvena vrijednost.
Korak 6
Metoda transakcije fokusira se na cijene poslovanja ili na stjecanje kontrolnog udjela uopće. Metoda industrijskih koeficijenata zasniva se na upotrebi omjera cijena i drugih parametara specifičnih za industriju, na primjer, broj hotelskih kreveta, nosivost vozila itd. Ovi omjeri se određuju na osnovu statističkih zapažanja odnosa između cijene kapitala preduzeća i proizvodnje i finansijskih pokazatelja.
