Euro je upravo napunio deset godina. Za to vrijeme jedinstvena evropska valuta uspjela je dokazati svoju vrijednost. Međutim, finansijska kriza koja je zahvatila svijet dovela je do činjenice da bi niz zemalja u narednim godinama mogao napustiti eurozonu.
Jedinstvena evropska valuta uvedena je s velikim poteškoćama, ali sve zemlje koje su ušle u eurozonu shvatile su njenu prednost. Deset godina postojanja jedinstvene valute dokazalo je tačnost odluke donesene krajem prošlog stoljeća. Ipak, usred ekonomske krize posljednjih godina, euro zona je pukla i nije poznato hoće li se moći oduprijeti.
Problemi svjetske ekonomije gomilaju se desetljećima, pa kriza iz 2008. godine nije iznenadila mnoge stručnjake. Evropske zemlje uspjele su prevladati prvi talas krize, ali za mnoge zemlje koje pripadaju eurozoni njegove posljedice bile su vrlo teške. Konkretno, za Grčku, koja se zapravo pokazala bankrotiranom. Da nije bilo želje drugih evropskih zemalja da spriječe presedan napuštanja eurozone, Grčka bi se već odavno vratila drahmi. Zajmovi Evropske unije od više milijardi dolara nisu dozvolili da se zemlja utopi, ali je takođe nisu uspjeli izvući iz močvare finansijske krize. Grčke vlasti nekako su uspjele donijeti niz nepopularnih zakona koji predviđaju smanjenje plata, penzija i puštanje desetina hiljada radnih mjesta. Ali čak i to ne spasi zemlju, brojni stručnjaci vjeruju da je izlazak Grčke iz eurozone samo pitanje vremena.
Da je stvar ograničena samo na Grčku, možda bi i Evropska unija podnijela ovu žrtvu. Ali brojne su evropske zemlje u nevolji, pa riješenje Grčke ne rješava problem. Irska, Španija, Portugal, Italija takođe su se suočile s velikim ekonomskim poteškoćama, a agencije za ocjenjivanje povremeno spuštaju svoj status. Kamatne stope na dužničke hartije od vrijednosti koje izdaju ove zemlje rastu, što samo po sebi svjedoči o najtežoj situaciji - više im niko ne želi davati novac pod niskim kamatama. Prema Moodyjevim proračunima, Grčka i Irska neće se moći izvući iz teške situacije barem do 2016. godine, dok će za Španiju, Portugal i Italiju teška vremena potrajati do kraja 2013. godine.
U tom kontekstu posebno su akutni prijedlozi Pariza i Berlina za izdvajanje šest najuspješnijih zemalja iz eurozone kako bi zajedno krenuli naprijed. Francuska i Njemačka troše ogroman novac na stabilizaciju situacije u eurozoni, što ne može a da ne izazove nezadovoljstvo njihovih poreznih obveznika. Druga opcija bi mogla biti pooštravanje kontrole Brisela nad finansijama zemalja koje ulaze u eurozonu, ali same države eurozone tome se već protive. Kao rezultat toga, nastala je situacija iz koje je nemoguće izaći bez određenih gubitaka. Ostaje da se odluči šta ili ko se može žrtvovati kako bi se održala barem vidljiva stabilnost zone jedinstvene evropske valute.
Vrijedno je napomenuti da je ne tako davno održan natječaj za najbolji projekt o najbezbolnijoj varijanti kolapsa eurozone - sama pojava takvih natjecanja sugerira da je euro područje ozbiljno bolesno. I nije iznenađujuće što se mnoge zemlje eurozone počinju tiho, tiho pripremati za mogući nepovoljan razvoj događaja, računajući najoptimalnije opcije za povratak u nacionalne valute.
