Suočeni s oštrom konkurencijom na današnjem tržištu, kompanijama je sve teže postavljati visoke cijene svojih proizvoda. Stoga postoji potreba za strogom kontrolom troškova kupljenih sirovina i materijala kako bi se što efikasnije planirale proizvodne aktivnosti. Uz pravilno upravljanje, preduzeće može postaviti marže na prodate proizvode, što će u ukupnoj prodaji donijeti dovoljan profit ne samo da pokrije sve troškove, već i da generira neto dobit.
Instrukcije
Korak 1
Nekoliko vrsta troškova uključeno je u formiranje vrijednosti troškova proizvodnje, čije će uključivanje u konačnu cijenu robe omogućiti postavljanje takvih marži tako da preduzeće može dobiti neto dobit od prodaje. To su plaćanja dobavljačima, carine, kamate posrednicima za kupovinu materijala, isporuku materijala i drugi troškovi povezani sa nabavkom originalne robe i proizvodnjom.
Korak 2
Troškovi proizvodnje robe također uključuju: plaćanje resursa rada (nadnice), prirodnih resursa (voda, zemlja) i troškove prodaje robe (oglašavanje). Primarni trošak formira se za izvještajno razdoblje, za koje se preuzimaju sve gore navedene vrste troškova. Predmeti proračuna su i pojedinačne vrste (kategorije) robe i svi proizvodi. Za izračunavanje troškova gotovih proizvoda koriste se sljedeće metode: standardna, postupak po proces, zaobilaznica i redoslijed po narudžbi.
Korak 3
Normativna metoda izračuna uključuje sljedeće radnje: izračunavanje troškova za svaki proizvod, knjiženje promjena u važećim standardima tokom izvještajnog razdoblja, računovodstvo svih troškova s podjelom na standardne i odstupajuće od norme, postavljanje razloga za odstupanja od norme, izračunavanje ukupnih troškova proizvoda zbrajanjem navedenih vrijednosti. Standardni skup troškova usvaja se pojedinačno u svakom preduzeću i može se promijeniti pod uticajem različitih faktora (na primjer, promjena cijena materijala ili modifikacije opreme).
Korak 4
Postupni postupak izračunavanja troškova koristi se u preduzećima koja se odlikuju masovnom proizvodnjom jedne ili dvije vrste robe, odsustvom složenih tehnoloških procesa. Ova metoda uzima u obzir troškove cijele serije robe odjednom. Radi lakšeg brojanja, sva je proizvodnja podijeljena u procese, pa otuda i naziv.
Korak 5
Alternativnom metodom izračuna proizvodni proces je podijeljen u faze tijekom kojih se vraćaju međuprodukti (poluproizvodi). Te se faze nazivaju preraspodjela. Troškovi se izračunavaju za svaku preraspodjelu.
Korak 6
Metoda izračuna po narudžbi primjenjuje se prilikom knjiženja troškova za svaku pojedinačnu narudžbu. Troškovi proizvoda navedeni u narudžbi izračunavaju se nakon završetka. Izračun također uključuje indirektne troškove koji proizlaze iz proizvodnje naručenih proizvoda.
