Menadžment svakog preduzeća mora u svojim aktivnostima uzeti u obzir mnoge faktore, kako eksterne, tako i interne. Nisu svi planovi ispunjeni kako je predviđeno. Zaposleni, rješavajući dodijeljene zadatke, mogu napraviti nenamjerne greške ili se povući iz zadataka koji su im dodijeljeni. Zbog toga menadžer svakodnevno mora obavljati kontrolne funkcije.
Čemu služi kontrola?
Aktivnosti organizacije, bilo da je to poslovna struktura ili vladina institucija, neprestano se odvijaju u promjenljivom okruženju. Jedna od funkcija aparata za upravljanje je da uzme u obzir takve promjene i izvrši prilagođavanje proizvodnih procesa. U isto vrijeme, menadžer treba pravilno organizirati osoblje i motivirati ga za obavljanje trenutnih i budućih zadataka.
Redovna i planirana kontrola aktivnosti podređenih integralna je funkcija upravljanja. Na taj način možete pravovremeno prepoznati nedostatke u radu zaposlenih, otkriti greške i pogrešne proračune. Nisu svi poremećaji u radu preduzeća posljedica pogrešnih postupaka osoblja. Ponekad greške naprave sami menadžeri, na primjer, iskrivljujući značenje naredbi koje dolaze odozgo.
Kontrola sa pozicije menadžmenta jasan je i promišljen sistem mjera za provjeru ispravnosti izvršavanja uputstava i naloga uprave. Ovaj koncept takođe uključuje praćenje strogog izvršavanja zaposlenih funkcionalnih dužnosti. U organizaciji u kojoj značajan dio posla obavljaju ljudi, a ne mašine i mehanizmi, kontrola je izravno povezana s konceptom moći i administrativnim uređenjem djelatnosti.
Kontrola kao funkcija upravljanja
Zadatak kontrolnog sistema je uspostaviti neke standarde prema kojima se zaposlenici moraju voditi u svojim aktivnostima. Da bi kontrola bila efikasna, potrebna su mjerila po kojima menadžer može procijeniti učinak svakog zaposlenog. Razlika između standarda i postignutog učinka trebala bi biti osnova za izmjenu radnih procesa.
Kontrolne funkcije u upravljanju stupaju na snagu već u fazi planiranja aktivnosti organizacije. Prilikom izrade planova rada za odjele, rukovodioci trebaju osigurati mjere provjere u njima, navodeći vrijeme njihove provedbe i osobu odgovornu za provedbu. Planirana priroda kontrole omogućava provođenje revizije aktivnosti ne od slučaja do slučaja, već na sistematičan način.
Krajnji cilj kontrole je postizanje stanja u kojem je upravljanje organizacijom usredotočeno na najefikasnije izvođenje pokazatelja učinka. Pri planiranju kontrolnih aktivnosti, menadžer mora uzeti u obzir psihološke karakteristike pojedinih zaposlenih i tima u cjelini. Pogrešno strukturiran sistem inspekcije može negativno utjecati na osoblje, može dovesti do smanjenja motivacije i povećanja napetosti.
