Ugovor o isporuci robe, koji je jedna od varijanti kupoprodajnog ugovora, dokument je kojim se uređuje odnos između dobavljača i kupca. Prema uslovima ugovora, dobavljač se u roku navedenom u dokumentu obvezuje da će robu prenijeti u vlasništvo kupca, koji se, pak, obavezuje da će robu prihvatiti i platiti novčani iznos naveden u ugovoru za to.
Instrukcije
Korak 1
Dobavljač u ugovoru o snabdijevanju, za razliku od ugovora o kupoprodaji, je komercijalna organizacija ili privatni poduzetnik. Neprofitne organizacije imaju pravo zaključivati takve sporazume samo ako njihovi konstitutivni dokumenti predviđaju mogućnost obavljanja funkcija dobavljača.
Korak 2
Druga značajna razlika između ugovora o snabdijevanju i kupoprodajnog ugovora je ta što se isporučena roba ne koristi za kućanstvo, porodicu ili za lične svrhe: namijenjena je samo poslovnim aktivnostima.
Korak 3
U predmetu isporuke neophodno je navesti naziv proizvoda, njegov asortiman i količinu. Specifikacija ugovora ili sam tekst mora sadržavati cijenu po kojoj će se roba isporučiti. U situaciji kada se cijene robe mijenjaju svakodnevno, postaje besmisleno svaki put mijenjati odgovarajuću klauzulu ugovora. U ovom slučaju potrebno je navesti postupak određivanja cijene, na primjer, prema cjeniku dobavljača.
Korak 4
Budući da rok trajanja ugovora nije jednak vremenu isporuke robe, kako bi se izbjegli sporovi, u ugovoru treba navesti raspored isporuke za pojedinačne pošiljke. Pored toga, ne zaboravite na važnost takvih klauzula ugovora kao što su postupak prijema robe i usluge nakon prodaje.
Korak 5
Takođe je neophodno jasno definisati odgovornost strana, slučajeve kada stranke mogu biti izuzete od toga, i navesti iznos kazni. Pored toga, u ugovoru se mora detaljno navesti najdetaljnija lista vanrednih situacija, sprečavajući najmanju zloupotrebu druge strane i postupak za oslobađanje strana od odgovornosti.
