Savezni zakon FZ-156 definira uzajamni fond (uzajamni investicijski fond) kao imovinski kompleks koji se sastoji od imovine (novca) koju investitori prenose na upravljanje povjerenjem kompanije za upravljanje.
Svrha uzajamnog fonda je ostvarivanje dobiti na udruženim fondovima investitora i raspodjela prihoda između njih. Investitori mogu biti bilo koja fizička i pravna lica. Investitor koji je uložio novac u uzajamni fond postaje dioničar ili vlasnik investicijske jedinice (dionice). Vlasništvo nad dionicama uzajamnog fonda potvrđuje se registrovanim vrijednosnim papirom koji izdaje društvo za upravljanje fondom. Svaka investicijska dionica daje svom vlasniku ista prava. Ulagač ima pravo zahtijevati od društva za upravljanje da pravilno upravlja svojom imovinom. Takođe ima pravo primati novac iz fonda za svoje akcije, tj. otplatiti ih po njihovoj sadašnjoj vrijednosti. Društvo za upravljanje mora imati licencu. Po pravilu, kompanija je tim profesionalnih menadžera. Investicijama dioničara upravlja se u cjelini, a dobit se raspoređuje proporcionalno udjelu investitora u fondu. Upravljanje se vrši obavljanjem bilo kakvih transakcija sa imovinom fonda, a uzajamni fondovi mogu biti otvoreni (otvoreni fond) i intervalni (IPIF). Na upravljanje takvim sredstvima može se prenijeti samo gotovina. Zatvoreni udjelni investicioni fondovi (ZPIF) omogućavaju upravljanje ostalom imovinom, kao i nepotpuno plaćanje dionica. Odnos dioničara i društva za upravljanje uređen je sporazumom (pravilima) o povjerenju. Pravila su utvrđena u obliku javne ponude. Imovina uzajamnog fonda pripada akcionarima na osnovu prava zajedničkog zajedničkog vlasništva, ali podjela imovine ili odvajanje udjela od nje nije moguće. Na primjer, ako je sva imovina uzajamnog fonda uložena u akcije preduzeća, to ne znači da se dioničaru mogu dodijeliti akcije ovog preduzeća. Vrijednost udjela može se povećati ili smanjiti ovisno o veličini dobiti uzajamnog fonda.
