Država ima na raspolaganju širok spektar instrumenata monetarne politike. Cilj mu je promjena količine novca u opticaju kako bi se osigurala stabilnost cijena, normalizirala situacija na tržištu rada i povećala proizvodnja.
Instrukcije
Korak 1
Ciljevi monetarne politike mogu se postići upotrebom općih i selektivnih instrumenata. U prvom slučaju se vrši utjecaj na opće tržište kreditnog kapitala. Selektivni instrumenti regulišu određene ekonomske sektore ili velike učesnike na tržištu. Ključni zajednički alati su računovodstvene politike, transakcije na otvorenom tržištu i sigurnosne kopije. Među selektivnim se mogu izdvojiti kontrola nad određenim vrstama zajmova, regulacija rizika i likvidnosti, kao i razne preporuke.
Korak 2
Kreditiranje po diskontnoj stopi povezano je s jednom od funkcija Centralne banke. Podrazumijeva dodjelu kredita komercijalnim bankama po diskontnoj stopi (kod izdavanja kredita u obliku mjenica) ili po stopi refinansiranja (kod drugih oblika pozajmljivanja). Obično su na nivou nižem od stopa na kratkoročnom tržištu kapitala. Kada stope refinanciranja ili diskontne stope porastu, komercijalne banke smanjuju zaduživanje. To dovodi do smanjenja obima kreditiranja fizičkih ili pravnih lica, kao i do povećanja kamatnih stopa na kredite. Ovaj instrument se naziva i politikom skupog novca. Rezultat je smanjenje obima novčane mase. Suprotan učinak ima politika jeftinog novca, koja se postiže smanjenjem ključnih stopa.
Korak 3
Promjene u obimu novčane mase u opticaju od strane Centralne banke mogu se postići i provođenjem operacija na otvorenom tržištu. Upravo je ovaj alat ključan u razvijenim zemljama. Tokom obavljanja poslova na otvorenom tržištu, Centralna banka kupuje i prodaje državne hartije od vrednosti (rezervna sredstva). Prodaja dovodi do smanjenja viška rezervi komercijalnih banaka, kao i do smanjenja mogućnosti kreditiranja. Kao rezultat, novčana masa se smanjuje, a cijena zaduživanja raste. Pri kupovini vrijednosnih papira, naprotiv, raste novčana masa, a kamata na kredite pada.
Korak 4
Monetarna politika se takođe provodi promjenom obima aktive koju komercijalne banke moraju držati u rezervama Centralne banke. Sve banke u gotovini drže samo mali dio imovine, a ostatak sredstava pretvara se u nelikvidnu imovinu (na primjer, zajmovi). Kada Centralna banka promijeni stopu likvidnosti (ona se obično postavlja kao procenat od obima depozita), to utječe na sposobnost banaka da povećaju novčanu masu. Centralna banka koristi ovaj alat relativno rijetko.
Korak 5
Centralna banka može koristiti selektivne instrumente za vršenje kontrole nad određenim vrstama kredita. Na primjer, ukazivanjem na potrebu povećanja davanja posebnih depozita s rastom kreditiranja. Takođe, Centralna banka vrši kontrolu nad rizicima i likvidnošću banaka. Na berzi se regulacija vrši uspostavljanjem zakonskih marži. To se radi kako se pretjeranim špekulacijama ne bi nanela ozbiljna šteta ekonomiji. Konačno, Centralna banka može davati savjete bankama u smislu njihove politike. Na primjer, kako bi se spriječio prekomjeran rast portfelja neosiguranih kredita.
