Analiza sadržaja metoda je kvantitativne analize tekstualnih dokumenata koja se široko koristi u društvenim i humanističkim naukama. Njegova je suština pouzdano utvrditi značenje i smjer određene tekstualne poruke brojanjem semantičkih jedinica.
Instrukcije
Korak 1
Bilo koji dokumenti koji sadrže tekstualne poruke mogu se koristiti kao predmet istraživanja. Novinski članci, javni govori javnih i političkih ličnosti, knjige, odgovori na upitnike, dnevnici, pisma, službene izjave itd. Analiza sadržaja može se izvršiti i ručno i automatski. Druga opcija koristi se za proučavanje velikih nizova tekstualnih podataka i zahtijeva računarsku tehnologiju i posebne statističke programe.
Korak 2
Za provođenje neovisne analize sadržaja, bez upotrebe alata za automatsku obradu, prije svega, potrebno je odrediti niz podataka s kojima će se rad obaviti. Na primjer, ako se planira analizirati izvještavanje o regionalnoj predizbornoj kampanji u štampi, tada će traženi uzorak biti sve novinske publikacije na ovu temu za izabrani period.
Korak 3
Drugi korak u postupku analize sadržaja je odabir semantičkih jedinica koje su izravno povezane sa problemom koji se proučava. Pojedine riječi, imena, fraze koje nose ključno semantičko opterećenje mogu djelovati kao semantička jedinica. Na primjer, u kontekstu predizborne kampanje, takve jedinice mogu biti imena kandidata, fraze "modernizacija ekonomije", "razvoj malog biznisa", "borba za vlast" itd. Štaviše, odabrane semantičke jedinice trebale bi biti karakteristične za sve proučene tekstove.
Korak 4
Sljedeća faza je jedna od najvažnijih u cijelom procesu analize sadržaja. To je kodifikacija jedinica teksta. Njegova suština leži u razvoju pravila za korelaciju semantičkih jedinica sa popisom kategorija analize. Rezultat faze kodifikacije je razvoj kodifikatora, koji uključuje ne samo listu uočenih pokazatelja, već i podatke o dokumentu u kojem su prisutni. Ako govorimo o novinskim člancima, tada će se uzeti u obzir naziv publikacije, grad, datum izlaska, format, broj stranica, smještaj stranice i slično.
Korak 5
Nakon formiranja uzorka poruka, odabira semantičkih jedinica i stvaranja kodifikatora, oni prelaze izravno na samu analizu tekstova. U praksi se to izražava sastavljanjem rječnika u kojem svako zapažanje (semantička jedinica) pripada određenom tipu ili klasi u skladu s pravilima kodifikatora. Nakon toga se vrši kvantitativni proračun upotrebe svih semantičkih jedinica. Važno je i pripisivanje određenih procjena (pozitivnih, negativnih ili neutralnih) ključnim referencama. Drugim riječima, potrebno je prilično dobro rangiranje. Skaliranje uporednim upoređivanjem ili takozvana metoda Q-sortiranja tradicionalno se koriste kao metode rangiranja. O obje ove tehnike možete naučiti više u udžbenicima primijenjene sociologije ili političkih nauka.
Korak 6
Postupak analize sadržaja završava se kvantitativnim izračunom dobijenih podataka i izračunavanjem aritmetičke sredine skale za svaki slučaj. Tada se dobiveni prosječni rezultati rangiraju na određeni način.
