Predlažući podizanje starosne granice za odlazak u penziju u Rusiji, Vlada Ruske Federacije pokušava objasniti ovaj događaj. Financijski analitičari također ne stoje po strani. Najčešći argumenti već su nametnuti zubima, ali čini se da su i dalje dvosmisleni.
Povećani životni vijek
Prethodni zakon o penzijama usvojen je prije više od pola vijeka. Tada je očekivano trajanje života bilo u prosjeku 10-15 godina manje. Stoga je dob za odlazak u penziju određena na 55 i 60 godina. Sad su ljudi počeli živjeti duže, s tim se ne možete prepirati. Ali mnoge opasne bolesti takođe su dramatično postale mlađe. Mnogi ljudi stariji od 40 godina već pate od hipertenzije, dijabetesa i kardiovaskularnih bolesti. Kvalitet života starijih osoba ostaje izuzetno nizak. Posebno uzimajući u obzir probleme u modernom ruskom zdravstvu.
Poboljšanje uslova rada
Prije pola stoljeća ljudi su se uglavnom bavili teškim fizičkim radom, a uslovi rada nisu bili baš dobri. Loše automatizirane, prljave radionice nisu ljudima dodavale zdravlje. Rad na granici vitalnosti primorao je ljude da rano ostare i odu na zasluženi odmor. Sada su uslovi rada potpuno drugačiji. Čak i u fabrikama većinu teškog posla rade mašine, a ljudi ih samo voze. A većina gradskog stanovništva preselila se u udobne kancelarije.
Ali ne smijemo zaboraviti na seljane. Iako je rad na polju postao automatiziraniji, i dalje ostaje težak fizički rad. I teško da će 65-godišnjak moći raditi jednako efikasno kao dvadesetpetogodišnjak. Međutim, vlada očito nije razmišljala o tome.
Starenje stanovništva
To se odnosi na demografske probleme. Ljudi su počeli malo rađati, pokušavajući živjeti za sebe. I, možda, nisu toliko sigurni u budućnost da bi mirno odgajali svoju djecu. Dakle, puno je ljudi u starosnoj granici za odlazak u penziju, a malo je zaposlenih ljudi. Navodno radno nenaseljeno mjesto nije u stanju "nahraniti" takvu hordu penzionera. Ali zapravo mi ne pada u glavu zašto bi radnici trebali hraniti penzionere. Ne štedimo li se za penziju odbijanjem penzijskog doprinosa? Inače, zašto država redovno uzima postotak naše plaće?
Kriza u zemlji
Kriza je u zemlji već dugo. Može se reći da je to kod nas poznat fenomen. Država nema novca, a najlakši način punjenja proračuna je oduzeti novac onima koji nisu najbranjeniji. Čini se da postoje i drugi načini za punjenje budžeta. Na primjer, istisnuti nekoliko olikarha. Ali iz nekog razloga vlada nije razmišljala o tome.
Danas su budući umirovljenici, kojima je suđeno da se penzionišu sa 65 godina, još uvijek veseli, vedri i ne razmišljaju ni o čemu. A za dvadeset godina bit će prekasno za ogorčenje. Trenutni umirovljenici, kojih je ogroman broj, mogli bi se oduprijeti, ali nemaju potrebe. Država im je obećala povećanje penzije za oko 1.000 rubalja mjesečno.
Čitava Evropa je to već učinila
Gvozdeni argument. Cijela Europa to već čini, a mi zaostajemo. Treba napomenuti da Evropa čini mnogo više, do čega još uvijek moramo rasti i rasti. Na primjer, na razinu njihove medicine, zakonitosti, zakona i reda, socijalne sigurnosti.
