Menadžment je neophodan element neophodan za efikasno funkcionisanje male firme i ekonomskog sistema velikog preduzeća ili čitave države. Postoje mnoge moderne prakse upravljanja koje su prilagođene specifičnoj poslovnoj stvarnosti i aplikacijama.
Kada priprema večeru za malu porodicu, domaćica sama odlučuje koje proizvode, u kojim omjerima i u kojoj količini treba koristiti da bi se dobio željeni rezultat. Njom ne treba upravljati izvana, jer je obim njenog rada mali. A aktivnost prehrambenog tehnologa zahtijeva jasnu i pravovremenu koordinaciju, jer je on karika u velikom proizvodnom lancu. A efikasan rad velike proizvodnje nemoguć je bez centraliziranog upravljanja.
Pored organizacije složenog višestepenog sistema proizvodnog procesa, za funkcionisanje organizacije potrebno je i pravovremeno joj osigurati resurse. Svi su objekti preduzeća usko povezani, a ako ne dovedete sirovine u jedan od njih, proizvodnja se može potpuno zaustaviti. Menadžer je taj koji mora odlučiti šta će proizvoditi, od kojih materijala i u kojem vremenskom okviru. I, na osnovu plana, on mora koordinirati akcije svih zaposlenih.
Vodstvo je potrebno ne samo u proizvodnom području. Rad s osobljem, stvaranje novih grana, provođenje naučnih istraživanja, jednom riječju, svaki aspekt aktivnosti zahtijeva stalno upravljanje.
Štaviše, izuzetno je važno da strategija upravljanja za upravljanje preduzećem bude ista kako na polju proizvodnje, tako i na polju rada sa osobljem. Ako je osnova koncepta rada kompanije dostupnost robe za kupce, tada je poželjno potaknuti one zaposlenike koji će dati prijedloge koji će vam omogućiti uštedu proizvodnih troškova, a time i smanjenje troškova proizvoda.
Upravljanje je proces koji zahtijeva kontinuirano poboljšanje tijeka rada u skladu s dinamički promjenjivim okolnostima. Što brže menadžer reaguje na promjene koje se događaju u ekonomskom i socijalnom sektoru, to je veći prihod njegovog preduzeća.
