Engleska banka je jedna od vodećih centralnih banaka u Evropi. To je najstarija financijska institucija s konzervativnim pristupom, besprijekornom reputacijom i bogatom istorijom, i nije bez razloga prećutno nazvana „Stara dama“.
Engleska banka otvorena je 1694. godine. Vladi su bila potrebna sredstva za nastavak rata s Francuskom. Škotski finansijer William Peterson predložio je stvaranje posebne finansijske institucije koja bi štampala novčanice od papira kako bi podržala budžet zemlje. Kao rezultat toga, stvoreno je posebno dioničko društvo u vlasništvu 1.260 dioničara, uključujući kralja i brojne članove parlamenta.
Tako se pojavila Engleska banka, a prva rata bila je 1200 funti sterlinga, što je postalo početni zajam vladi.
Zgradu za banku dizajnirao je arhitekta John Soan. Ispostavilo se da je to pravi kameni sef s praznim zidovima i rešetkama na prozorima, koji su donedavno čuvali posebno obučeni čuvari.
U 1925-39. Herbert Baker je banku potpuno obnovio, ali prazni zid je sačuvan. Značajno je da je pod u holu na glavnom ulazu ukrašen mozaicima poznatog ruskog umjetnika Borisa Anrepa.
Sada je zgrada modernizirana i opremljena modernim elektronskim sigurnosnim sistemima.
U početku je ova organizacija imala pravo da daje zajmove uz zalog, izdaje mjenice, obavlja transakcije sa tržišnim zapisima, a takođe kupuje i prodaje plemenite metale. Štaviše, kralj nije imao potpunu vlast nad bankom. Da bi dobio zajam, morao je osigurati saglasnost parlamenta.
Kao rezultat toga, većina engleskog novca (naime zlatni i srebrni novčići) otišla je u trezore Engleske banke. Da bi se osigurala održivost novčanica od papira, njihova ukupna količina bila je vezana za težinu zlata u trezorima banaka. Papirni novac bio je u opticaju kao zamjena za zlato (bivša glavna valuta Engleske). Zlato je bilo standard kojim se mjerila količina papirnog novca. Vezivanje papirnih novčanica koje je banka izdala za plemeniti metal steklo je ime "Zlatni standard".
Značajno je da do 1979. godine nisu postojali zvanični propisi koji regulišu rad ove institucije. 1979. godine usvojen je zakon prema kojem Engleska banka klasificira sve kreditne institucije koje prihvaćaju depozite. Od sada, nakon ozbiljne provjere, svima im je dodijeljen novi status. Neke organizacije dobijaju status priznatih banaka u Engleskoj, druge - kompanije sa licencom za prihvat depozita. Iste godine na vlast u zemlji dolaze konzervativci, predvođeni Margaret Thatcher, a monetarna politika je u centru pažnje. Kontrolu nad aktivnostima svih banaka u Britaniji provodi vlada direktno prodajom i kupnjom zapisa.
90-ih godina prošlog vijeka tržišno poslovanje postalo je prioritet. Engleska banka, nakon uredbe Trezora, zaključuje brojne transakcije kako bi održala potrebnu količinu zlatnih i deviznih rezervi zemlje. Takođe je morao da kontroliše kurs nacionalne valute.
1997. godine, Centralna banka Engleske, Uprava za finansijsko ponašanje i Trezor potpisali su Memorandum. U dokumentu su navedeni principi i uslovi za njihov dobro koordiniran rad usmjeren na stvaranje finansijske stabilnosti zemlje.
Na čelu Banke Engleske je izvršni direktor. Sjedi u upravi s još 16 članova koje je imenovala vlada. Među njima su 4 direktora same Banke, a ostalih 12 ljudi su vlasnici ili menadžeri velikih holdinga i kompanija. Uprava bi se trebala sastajati najmanje jednom mjesečno kako bi razgovarala i riješila važna pitanja u vezi s radom banke. O trenutnim pitanjima i radnim trenucima odlučuje odbor za trezor. Trezor se sastoji od 5 direktora, menadžera i njegovog zamjenika.
