Bilo koje poslovanje teži povećanju dobiti i stabilnom rastu svog preduzeća. Svaka firma razvija strategiju razvoja koja ima za cilj pronalaženje i zadržavanje konkurentskih prednosti kompanije. Postoje različite vrste strategija i skupova mjera za osvajanje tržišta.
Strategija diferencijacije
Prilično važna mjera usmjerena na razvoj kompanije je proučavanje potrošačke vrijednosti predloženog proizvoda ili usluge. Zbog toga kompanija provodi marketinška istraživanja i proučava najveću potražnju kupaca. Stalno se traga za načinima usmjerenim ka razvoju novih pravaca u poslu koji su u mogućnosti proširiti asortiman i pružiti visok nivo usluge svojim kupcima. Na osnovu analitičkih podataka, kompanija nastoji poboljšati proizvedeni proizvod i započeti proizvodnju novih proizvoda u ovoj industriji. Za puštanje novog proizvoda, kompanija procjenjuje svoju kompetentnost i potrebe kupaca za tim proizvodom. Tu je i pojačana potraga za novim prodajnim tržištima i regionalno praćenje kako bi se identificirali potencijalni potrošači.
Minimizacija troškova
Jedan od najpopularnijih koraka u strategiji preduzeća je težnja ka postizanju maksimalnih ušteda. Da bi se to učinilo, analizira se efikasnost zaposlenih i, ako je potrebno, donosi se odluka o smanjenju broja zaposlenih. Traga se za novim tehnologijama koje osiguravaju maksimalan obim proizvodnje uz pomoć moderne tehničke opreme, a kao rezultat smanjenja udjela izravnog učešća radne snage u proizvodnom procesu.
Princip fokusiranja
Kompanija se fokusira na maksimalno korišćenje svojih konkurentskih prednosti u radu preduzeća. Istovremeno, nastoji minimalizirati svoje aktivnosti u onim oblastima koja su najuspješnije razvijena od strane konkurenata. Svjesno se formiraju aktivnosti na određenom segmentu tržišta, gdje kompanija nema premca u pogledu kvaliteta, usluge i inovativnosti.
Strategija integracije
Uzimajući u obzir planove za razvoj kompanije, firma traži načine da proširi poslovanje integracijom novih struktura. U tu svrhu kupuju se komercijalni objekti i otvaraju nove podružnice preduzeća. U nekim slučajevima se osnivaju podružnice kako bi se proširila struktura i povećala ponuda. U ostalim slučajevima, sporazumi o zajedničkoj saradnji zaključuju se sa firmama koje pružaju posredničke usluge. Ova situacija nastaje kada preduzeće nije u stanju samostalno prodati velike količine proizvoda. Ovaj razvojni model tipičan je za prilično jake kompanije koje su postigle stabilnost u svojim aktivnostima i imaju slobodan promet sredstava.
