Koncept krivulje indiferentnosti uveli su Francis Edgeworth i Wilfredo Pareto. Kriva indiferentnosti je skup kombinacija dviju dobara, čija je korisnost podjednako jednaka za ekonomski subjekt, a jedno dobro nema prednost nad drugim.
Instrukcije
Korak 1
Započnite crtanjem koordinatne osi. Na X i Y strani označite količine X (Qx) i Y (Qy). X i Y u ovom slučaju označavaju svaki set robe.
Korak 2
Skup krivulja indiferentnosti koji karakteriziraju svežnjeve robe za jednog potrošača predstavljaju mapu indiferentnosti. Mapa indiferentnosti predstavlja različite nivoe korisnosti koji zadovoljavaju potrebe jedne određene osobe, s obzirom na jedan par dobara. Što se dalje od koordinatnih osi nalazi krivulja indiferentnosti na karti, to su potrebe potrošača potpunije zadovoljene uz pomoć zadanog niza pogodnosti.
Korak 3
Na krivulji indiferentnosti lako je pronaći odjeljak u bilo kojoj tački od kojeg je moguće efikasno zamijeniti jedan uslužni program drugim. Ovaj segment (u ovom slučaju AB) naziva se zona zamjene (supstitucije). Uzajamna zamjena robe dogodit će se samo na segmentu AB. Najniža vrijednost proizvoda X je u točki X1, a proizvoda Y je Y1. Te su vrijednosti minimalne, ali je njihova potrošnja neophodna i u takvoj količini, jer je nemoguće jedno dobro potpuno zamijeniti drugim, bez obzira koliko se drugo dobro nudi. Ovdje je granični prag supstitucije takva vrijednost jednog dobra, kod kojeg nije potrebno prisustvo drugog ekvivalentnog dobra. Dakle, granična stopa supstitucije odnos je količine dobra X, od koje potrošač može u potpunosti odbiti, prema izboru jedinice dobra Y i obrnuto.
Korak 4
Pri određivanju granične stope supstitucije, treba je uzeti u obzir kao negativnu vrijednost. To je zato što se povećanjem potrošnje jednog dobra smanjuje i potrošnja drugog.
